Anita Zovko: Uživam u 6. deceniji života, posebno u trčanju

Anita Zovko Uživam u 6. deceniji života, posebno u trčanju - AK Rika
Imam dvije posebne ljubavi: cestovno i trail trčanje. Nisu si konkurencija, već se nadopunjuju - kaže naša članica Anita Zovko.

Naša članica Anita Zovko oduševljava nas svojom strašću, ali i rezultatima koje postiže u utrkama. Gotovo svakog vikenda dolaze nam njezine fotografije s utrka i osvojena postolja. Kad nam nedostaje motivacije i inspiracije, mi se sjetimo njezine strasti prema trčanju. I njezinog osmjeha na svakoj fotografiji s utrka.

Anita Zovko ispričala nam je svoju priču o trčanju:

Od uvijek sam voljela sport

Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način“.

Ova poznata Tolstojeva rečenica, kojom započinje roman Ana Karenjina, mogla bi se primijeniti na svaku pojedinačnu priču trkača. Koliko ste do sada pročitali i čuli priča (ispovijesti) trkača amatera (rekreativaca) i čini vam se da su one manje-više nalik jedna na drugu i da ništa novo ne ćete saznati u nekoj novoj priči?! Ali svaka je od njih posebna jer je ispričana i doživljena na svoj način. Vjerujem da će tako biti i s mojom trkačkom pričom.

Od uvijek sam voljela sport i može se reći da sam sportski tip. U mladosti sam se bavila odbojkom i igrala za OK Rijeku, a kasnije u srednjim godinama za OK Jugolinija. Položila sam i za košarkaškog suca i sudila uglavnom nižim kategorijama košarkaša (juniori, kadeti).

Anita Zovko Uživam u 6. deceniji života, posebno u trčanju 2 - AK Rika
Anita Zovko na Split maratonu u dresu AK Rike

Dan bez trčanja je izgubljeni dan

Nikada nisam gajila osobitu ljubav prema trčanju, štoviše to mi je bila poprilična tlaka. I onda u svojoj 54. godini trenirajući u jednoj maloj teretani (garaži) sa sjajnom ekipom, na početku treninga zagrijavali bi se trčanjem. Uf, to mi je bio najgori dio treninga. Ali onda mic, po mic svakim danom sve sam više uživala u trčanju i „navukla se“. Dan bez trčanja bio je izgubljeni dan.

Nisam upisala školu trčanja, nisam uzela trenera već sam sama čitala po internetu, kupila par knjiga, slušala i upijala priče dugogodišnjih trkača. Sigurno da bi mi cijeli taj proces bilo lakši da sam imala stručnu ruku, ali zbog prirode svog posla i brojnih obveza nisam to mogla uskladiti.

Nakon nekoliko istrčanih kratkih utrka (Homo si teć – štafeta 7 km, Crikvenica – utrka građana 5 km u sklopu Adria Advent Maratona) prijavila sam polumaraton u Crikvenici. Na to sam se odlučila nakon što sam u Trsatskom parku otrčala dužinu halfa.

I tako sam 27. studenog 2016. otrčala svoj prvi polumaraton i bila sretna „ko nova godina“.

To mi je dalo vjetar u leđa da nastavim dalje sa treninzima po principu „sam svoj majstor“ i uživam u trčanju i utrkama. U međuvremenu sam upoznala dosta trkačica i trkača i postala djelom trkačke zajednice.

Predivna stvar!

Anita Zovko Uživam u 6. deceniji života, posebno u trčanju 5 - AK Rika
Navukla sam se na trčanje…

Maraton na trsatskom campusu

Ostala je jedna želja koja mi se stalno vrtjela po glavi. Da mi je u životu istrčati barem jedan maraton da se i sama uvjerim u te priče kako je polumaraton jedna stvar, a maraton nešto skroz drugo. Da bi ostvarila taj svoj san odlučila sam „za probu“ pokušati istrčati 42 km i istestirati izdrživost svoga tijela. Do tada mi je najduža istrčana udaljenost bila 22 km.

Test je uspješno prošao! Joj koja sreća!!

Na campusu na Trsatu istrčala sam dužinu maratona (krug cca 300 metara). To je bilo krajem 2018. godine i tada sam odlučila da je vrijeme da se polako pripremam za svoj 1. službeni maraton koji sam otrčala u Zagrebu 13. listopada 2019. i bila 4. u kategoriji 55+.

Mojoj sreći nije bilo kraja i umjesto da stanem nakon što mi se želja ostvarila, moja prva pomisao nakon što sam ušla u cilj bila je kada ću istrčati sljedeći maraton.

Baš je čovjek čudna biljka!!

Anita Zovko Uživam u 6. deceniji života, posebno u trčanju 6 - AK Rika
Čovjek je čunda neka biljka…

Ovisnost o trčanju koja ne prestaje

I eto ovisnost o trčanju sve se više pojačavala. Do sada sam otrčala 5 maratona (Zagreb, Crikvenica, Ljubljana, Beograd, Split) i ne ću na tome stati.

S obzirom na to da sam po prirodi znatiželjna odlučila sam okušati se i u trčanju traila. Moja prva trail utrka bila je Risnjak trail, dužina 17 km. Uf, baš sam se zaletjela u svojoj procjeni da ja to mogu bez problema, ali nisam požalila.

Trail je zaista zahtjevan jer ideš gore, dole, ravno, nizbrdo, ali taj doživljaj u prirodi i njene ljepote ništa ne može zamijeniti. I tako se ja zaljubih i u trail trčanje. Sada imam dvije posebne ljubavi; cestovno i trail trčanje. Nisu si konkurencija, već se nadopunjuju.

I što na kraju reći?! Ušla sam u 6. deceniju života, uživam u svojoj obitelji (unucima pogotovo), poslu, prijateljima, a posebno u trčanju.

Uz Božju pomoć i sreću junačku neka to potraje što duže!!

AK Rika
Neka trkačka strast potraje što duže

Prijavi se za newsletter